Čudne Prakse Viktorijanske Epohe: Neobične Veze Između Ljepote, Smrti i Prirode
Viktorijansko doba (1837.–1901.) bilo je razdoblje znanstvenih inovacija, kulturnog napretka i društvenih promjena.
Iako su mnoge tadašnje navike postavile temelje modernog svijeta, neke od njih danas se čine neobičnima, pa čak i pomalo jezivima.
Toksikološki proizvodi za ljepotu, neobična praksa mrtvačke fotografije – ovi običaji savršeno odražavaju posebnu privlačnost viktorijanske epohe prema ljepoti, smrti i prirodi.
Razmotrite sedam najčudnijih praksi tog vremena i što nam one otkrivaju o ovom jedinstvenom povijesnom razdoblju!

1. Konzumacija Otrovanog Arsenika: Smrtonosni Dodaci Svakodnevnom Životu
Arsenik, koji danas prepoznajemo kao smrtonosan otrov, bio je iznenađujuće prisutan u viktorijanskom društvu.
Koristio se u lijekovima, kozmetici, tapetama, dječjim igračkama, pa čak i u hrani.
Pigmenti na bazi arsenika, poput „Scheeleove zelene“, bili su popularni zbog svoje živahne boje i često su se koristili u odjeći, slatkišima i ukrašavanju interijera.
Unatoč tome što je bio poznat po svom toksičnom učinku, liječnici su arsenik prepisivali kao lijek za razne bolesti.

Dugotrajna izloženost arseniku uzrokovala je povraćanje, oštećenje organa pa čak i smrt, no ozbiljna razmatranja opasnosti pojavila su se tek 1857. godine.
Žene su koristile arsenikove kreme za lice kako bi posvijetlile svoju kožu, čime su istovremeno polako sebe otrovale, podliježući modernim idejama ljepote.
2. Opsesija Taksidermijom
Viktorijanci su podigli taksidermiju na novu razinu, koristeći preparirane životinje kao dekoraciju u svojim domovima i kao tematske razgovore.

Posebno je postala popularna praksa poznata kao «antropomorfna taksidermija», u kojoj su životinje postavljane u ljudske scene – poput čajnih zabava ili sviranja na glazbenim instrumentima.
Taksidermija nije bila rezervirana samo za elitne slojeve društva; srednja klasa također je aktivno prakticirala ovaj hobij, preparirajući leptire, mačke i pse.
Ove dramske izložbe smještene pod stakleni poklopac često su izgledale poput umjetničkih djela, ali su ponekad ostavljale jeziv dojam, miješajući ljepotu s umjetnošću prirodnosti.
3. Fotografiranje Nakon Smrti: Očuvanje Sjećanja
Fotografija je bila novost u viktorijansko doba, pa je fotografiranje mrtvih (memento mori) pružalo priliku za očuvanje uspomena na preminule voljene.
Pokojnici su često pažljivo oblačeni i postavljeni tako da izgledaju kao da su još uvijek živi, a ponekad bi im se pridružili i članovi obitelji na tim fotografijama.
S obzirom na visoku stopu smrtnosti, osobito među djecom, mnoge obitelji nisu imale druge fotografije svojih voljenih. Takve su slike postale dragocjeni podsjetnici, često pohranjivane u obiteljskim albumima.
Iako bi danas ovaj običaj mogao izazvati nelagodu, za viktorijance je smrt bila prirodan dio života.

4. Nošenje Leševa Ptica na Kapi
Viktorijanska moda često je bila ekstravagantna, a ponekad i bizarna. Jedan od najneobičnijih trendova bio je nošenje kapa ukrašenih leševima ptica.
Perje, krila i cijele ptice korištene su kao sastavni dijelovi složenih pokrivača za glavu, koji su simbolizirali bogatstvo i društveni status.
Ova moda, međutim, imala je ozbiljne posljedice po populacije ptica. Samo u Londonu lovci su ubijali tri četvrtine od 700 vrsta ptica dostupnih za izradu tih ukrasa.
Uništavanje populacije ptica izazvalo je pokrete za očuvanje prirode, poput Audubon društva, koje je nastojalo zaštititi ugrožene vrste. Iako su ove ptice ukrašene kape na kraju izašle iz mode, njihov utjecaj na okoliš ostao je upozorenje za budućnost.
5. Mummy Unwrapping Partiji: Pljačkanje Starog Egipta
Viktorijanci su razvili pomamu za starim Egiptom, što je dovelo do jednog od najbizarnijih društvenih događanja: „mummy unwrapping parties“.
Bogati su često neetično kupovali egipatske mumije, a potom organizirali zabave na kojima su gosti mogli svjedočiti razmotavanju tih drevnih ostataka.
Iako su ovi događaji oglašavani kao obrazovni, u stvarnosti su služili kao spektakl, a ne kao znanstvena istraživanja. Mumije su često bile oštećene ili potpuno uništene tijekom procesa, uz vrlo malo poštovanja prema preminulima.
Ove neetične zabave odražavale su opću opsesiju viktorijanskog društva za arheologiju i egzotikom.

6. Dijeta S Trakavicom: Opasna Posvećenost Ljepoti
Opsesija ljepotom u viktorijanskoj epohi ponekad je vodila do ekstremnih metoda, poput dijete s trakavicom.
Ova bizarna dijeta uključivala je gutanje kapsula koje su sadržavale jaja trakavice, pod pretpostavkom da će trakavica „pojesti“ suvišne kalorije, omogućujući „gospodaru“ da jede bez straha od debljanja.
Međutim, ove žene nisu uzele u obzir ozbiljne zdravstvene posljedice. Trakavice su uzrokovale pothranjenost, bolove u trbuhu, pa čak i smrt. Iako je ovaj trend bio kratkotrajan, to je zastrašujući primjer kako daleko ljudi idu kako bi se pridržavali društvenih standarda ljepote.
7. Fernomanija: Opsesija Prirodom
Usred industrijske revolucije, viktorijanci su tražili utočište u prirodi, što je dovelo do fenomena poznatog kao „Pteridomanija“, odnosno opsesije prema papratima.
Ljudi su strastveno skupljali i uzgajali paprati, koje su postale centralni dio ukrašavanja njihovih domova. Papratni motivi pojavili su se na odjeći, nakitu i namještaju, simbolizirajući povezanost s prirodom.
Javne parke i staklenici posvećeni papratima postali su popularna mjesta okupljanja, gdje su obožavatelji mogli diviti se i razmjenjivati svoje biljke.
Iako je ovaj običaj bio manje štetan od drugih viktorijanskih modnih trendova, savršeno odražava duboku privlačnost tog vremena prema prirodi i želju za bijegom od urbanog života.
Zaključak
Viktorijansko doba bilo je ispunjeno kontradikcijama: inovativno, a opet prepuno čudnih običaja.
Od konzumiranja arseničnih kreme do zabava s razmotavanjem mumija, ove prakse prikazuju društvo koje je opsjednuto ljepotom, misterijem smrti i povezanošću s prirodom – često na ekstreman način.
Ove čudne tradicije služe kao upozorenje o opasnostima društvenih pritisaka i osvjetljavaju vječnu ljudsku želju za statusom i samoizražavanjem. Bizarne tradicije prošlih vremena podsjećaju nas na to koliko smo napredovali i koliko još možemo naučiti iz povijesti.







